HR
EN
CZ
DE
ES
FR
HU
IT
PL
RO
SK
SL
Jeste li znali da je sol iz Paške i Stonske solane najčišća na Mediteranu? Jeste li čuli za "berbu soli"?
Od mora do soli - od kaplje do kristala
Sol u prirodi dobivamo iz dva izvora: visokovrijedna morska sol nastaje isparavanjem mora, a manje kvalitetnu kamenu sol vadimo iz podzemnih rudnika soli. No morska sol je zdravija jer obiluje mikroelementima i mineralima te je stoga i na popisu WHO-a kao namirnica preporučena za zdravu ljudsku prehranu.
Dobivanje soli iz mora nepromijenjen je postupak kojim su se koristili još stari Rimljani i vrlo je jednostavan ukoliko su zadovoljeni osnovni uvijeti. Kao prvo, more iz kojeg se vadi sol mora biti izuzetne čistoće i povećanog saliniteta (slanoće). Potom, temperatura vode i klimatski trebaju djelovati na povećano isparavanje vode te na kraju, potrebno je pronaći plitak i prostran zaljev izoliran od morskih gibanja u kojem će se postupak isparavanja nesmetano odvijati.
Područje oko Stona odgovara svim ovdje nabrojenim uvjetima, pa je ovdje još u 13.st. uređena solana koja radi i danas, proizvodeći sol na isti način kao i prije osam stoljeća. Stonski zaljev podijeljen je u plitke međusobno ograđene bazene u kojima morska voda stoji, zagrijava se sunčevom energijom i postupno isparava uslijed stalne visoke temperature. Na dnu bazena ostaje sjajno-bijeli talog kristala soli koji se potom drvenim lopatama skuplja, točnije "bere" i tovari na kolica. U usporedbi s morskom solju nekih drugih zemalja, stonska sol već na prvi pogled pokazuje svoju posebnost: posve bijela i sjajna jasnije od bilo čega svjedoči o čistoći mora iz kojeg se dobiva.
Slano bogatstvo Dubrovnika
U gospodarskom životu grada Dubrovnika sol je bila toliko značajna da su u Statutu grada iz 1272. godine postojale "Odredbe o soli" kojima je posvećeno čak 6 zakonskih članaka o proizvodnji, trgovini i prometu ovom namirnicom. Naime, dobit od trgovine solju bila je veća od dobiti ostvarene trgovanjem bilo kojom drugom namirnicom s popisa dubrovačke trgovačke flote. Stoga je sol bila i državni monopol, a dubrovački knez je osnovao "Solni ured" kojem je zadaća bila nadgledati kakvoću soli te voditi dobru trgovačku politiku.
Proizvodnja soli kao i berba imala je određenu radnu sezonu, a na poslovima prikupljanja, skladištenja i prevoženja bilo je uposleno gotovo cjelokupno stanovništvo Stona i okolice. Radna sezona berača soli tajala je od travnja do listopada, pri čemu se sama proizvodnja odvijala od svibnja do rujna. Orijentacije radi, količina proizvedene soli dosegla je 1611. godine težinu od čak 6 040 tona soli, dok se danas kreće oko 3000 tona godišnje.
Danas sol više nije glavna gospodarska grana ovog kraja, ali svi posjetitelji Dubrovnika i Stona mogu posjetiti solanu i vidjeti kako se iz slanih bazena na nepromijenjen način skuplja slani talog.
Paška solana
Osim Stonske, velik je ugled uživala je i danas najveća hrvatska solana - u gradu Pagu. a tradicionalni paški specijaliteti, sir i janjetina, posebni su upravo zbog soli budući da je trava koju stoka pase zbog veće slanosti tla drugačije kakvoće, pa su mlijeko i meso jedinstvene i prepoznatljive "paške arome". Stoga, pođete li put Paga, neizostavno morate kušati paški sir i janjetinu.
Sol u prirodi dobivamo iz dva izvora: visokovrijedna morska sol nastaje isparavanjem mora, a manje kvalitetnu kamenu sol vadimo iz podzemnih rudnika soli. No morska sol je zdravija jer obiluje mikroelementima i mineralima te je stoga i na popisu WHO-a kao namirnica preporučena za zdravu ljudsku prehranu.
Dobivanje soli iz mora nepromijenjen je postupak kojim su se koristili još stari Rimljani i vrlo je jednostavan ukoliko su zadovoljeni osnovni uvijeti. Kao prvo, more iz kojeg se vadi sol mora biti izuzetne čistoće i povećanog saliniteta (slanoće). Potom, temperatura vode i klimatski trebaju djelovati na povećano isparavanje vode te na kraju, potrebno je pronaći plitak i prostran zaljev izoliran od morskih gibanja u kojem će se postupak isparavanja nesmetano odvijati.
Područje oko Stona odgovara svim ovdje nabrojenim uvjetima, pa je ovdje još u 13.st. uređena solana koja radi i danas, proizvodeći sol na isti način kao i prije osam stoljeća. Stonski zaljev podijeljen je u plitke međusobno ograđene bazene u kojima morska voda stoji, zagrijava se sunčevom energijom i postupno isparava uslijed stalne visoke temperature. Na dnu bazena ostaje sjajno-bijeli talog kristala soli koji se potom drvenim lopatama skuplja, točnije "bere" i tovari na kolica. U usporedbi s morskom solju nekih drugih zemalja, stonska sol već na prvi pogled pokazuje svoju posebnost: posve bijela i sjajna jasnije od bilo čega svjedoči o čistoći mora iz kojeg se dobiva.
Slano bogatstvo Dubrovnika
U gospodarskom životu grada Dubrovnika sol je bila toliko značajna da su u Statutu grada iz 1272. godine postojale "Odredbe o soli" kojima je posvećeno čak 6 zakonskih članaka o proizvodnji, trgovini i prometu ovom namirnicom. Naime, dobit od trgovine solju bila je veća od dobiti ostvarene trgovanjem bilo kojom drugom namirnicom s popisa dubrovačke trgovačke flote. Stoga je sol bila i državni monopol, a dubrovački knez je osnovao "Solni ured" kojem je zadaća bila nadgledati kakvoću soli te voditi dobru trgovačku politiku.
Proizvodnja soli kao i berba imala je određenu radnu sezonu, a na poslovima prikupljanja, skladištenja i prevoženja bilo je uposleno gotovo cjelokupno stanovništvo Stona i okolice. Radna sezona berača soli tajala je od travnja do listopada, pri čemu se sama proizvodnja odvijala od svibnja do rujna. Orijentacije radi, količina proizvedene soli dosegla je 1611. godine težinu od čak 6 040 tona soli, dok se danas kreće oko 3000 tona godišnje.
Danas sol više nije glavna gospodarska grana ovog kraja, ali svi posjetitelji Dubrovnika i Stona mogu posjetiti solanu i vidjeti kako se iz slanih bazena na nepromijenjen način skuplja slani talog.
Paška solana
Osim Stonske, velik je ugled uživala je i danas najveća hrvatska solana - u gradu Pagu. a tradicionalni paški specijaliteti, sir i janjetina, posebni su upravo zbog soli budući da je trava koju stoka pase zbog veće slanosti tla drugačije kakvoće, pa su mlijeko i meso jedinstvene i prepoznatljive "paške arome". Stoga, pođete li put Paga, neizostavno morate kušati paški sir i janjetinu.
